Zbog često postavljanih pitanja klijenata ,iniciranih ponudom na internet stranicama, da li se adekvatna kombinacija Bahovih kapi može odrediti pomoću upitnika, astrologije, raznih uređaja i sl., odgovor je NE MOŽE, ako se, uz bilo koju od navedenih metoda, ne praktikuje razgovor sa praktičarem. Zašto nam je potreban razgovor sa praktičarem?

Bahova cvjetna terapija nije samo korišćenje odabrane kombinacije esencija. Ona je terapeutski rad kroz koji postajemo svjesni svojih mentalnih i emotivnih stanja, koja mogu biti prepreka našem unutrašnjem miru, komunikaciji sa okruženjem i našem ličnom razvoju.

Dr Edvard Bah, je smatrao da je uzrok bolesti mentalna i emotivna neravnoteža, do koje može doći kad, zbog odredjenih životnih oklonosti ili onog što se očekuje od nas, ne živimo u skladu sa samim sobom. Polako zaboravljamo kako da se povežemo sa našom unutrašnjom snagom, dajemo svoju moć drugima, dozvoljavajući im da nas definišu. Počinjemo da posmatramo sebe očima drugih, zaboravljajući kako izgledamo kroz naše, spremni da prigrlimo i volimo samo “dobre” aspekte sebe, dok oni “loši”, neprihvaćeni i osuđeni, ostaju potisnuti. Kad im se, kao posledica različitih životnih situacija i odnosa, pridruže strahovi, traume, tuge, razočarenja.., počinjemo da nosimo pretežek teret. Naše unutrašnje biće se povija i trpi i počinje da šalje različite signale. I to je trenutak kad treba da preduzmemo nešto.
U svakom od nas ima mnoštvo odgovora, koji samo čekaju da budu pronadjeni, ali kad naša navigacija – naša intuicija zataji, pitanja ostaju bez odgovora.
I tada nam terapija koristi kao način za istraživanje našeg unutrašnjeg prostora. Unutrašnje putovanje, na kome učimo kako da osudu i kritiku “neprihvatljivih” djelova sebe, zamjenimo pristupom ljubavi i prihvatanja sebe u potpunosti, jer, kako je neko rekao, – “Slagalici su potrebni svi djelovi da bi bila kompletna.” Putovanje do mjesta dubokih uvida, mjesta na kome čekaju odgovori, mjesta ponovnog povezivanja sa sobom, mjesta istine.
I kad, istinski, spoznamo ko smo, moći ćemo da vidimo šta je ono što nas inspiriše i raduje, a šta je ono što treba da ostavimo iza sebe. Ovo može značiti korjenite promjene za koje je potrebno dosta hrabrosti. Možda će biti teško, možda ćemo željeti da odustanemo. Ipak prije nego što to uradimo, vratimo se još jednom na ono isto mjesto gdje smo se ponovo povezali sa sobom i oslušnimo svoju dušu. I pustimo da nas ona vodi. Jer duša ne brine o sigurnosti. Duši je potrebna sloboda.